ISTROX je dvogodišnji interdisciplinarni projekt (2018. - 2020.) koji se provodi na Fakultetu lingvistike, filologije i fonetike na Sveučilištu u Oxfordu. Projekt se temelji na zvučnim snimkama koje su donirane Taylor Institution knjižnici u Oxfordu te spaja lingvističko istraživanje s uključivanjem zajednice kako bi istražio značajan dio povijesti ozbiljno ugroženog jezika: istro-rumunjskog. Pedeset godina nakon što je oksfordski lingvist Tony Hurren prikupio ove snimke, mi planiramo uključiti preostale govornike jezika kroz internetsku platformu kako bismo transkribirali, preveli te omogućili pristup ovim materijalima lingvistima i istro-rumunjskoj zajednici.
Materijali koji su donirani Taylor Institution knjižnici nikad nisu bili objavljeni te se za njih gotovo i ne zna. Iako je Tony Hurren ove snimke koristio za svoju doktorsku tezu, za svoj pregled gramatike istro-rumunjskog te za dio objavljenih znanstvenih članaka o istro-rumunjskom aspektualnom sustavu, ove su snimke iznimna i gotovo potpuno netaknuta riznica informacija o ovom jeziku te ustvari predstavljaju značajan dio osvjedočene povijesti ovog jezika i njegovih govornika.
Hurren je snimke prikupio od 40 govornika pokrivši gotovo sva sela u kojima se govorio istro-rumunjski te je tako prikupio materijal potreban za opis glavne lingvističke podjele ovog jezika (postoje dva dijalekta). Radio je i s reprezentativnim uzorkom govornika, pokrivši govornike različite starosti. Snimke nisu bitne samo za lingviste već i na jedinstven način dokumentiraju povijest zajednice koja je govorila i još uvijek govori ovaj jezik. Snimke nisu samo puki odgovori na lingvističke upitnike već sadrže i narodne priče, priče o lokalnim tradicijama te autobiografske crtice i priče. Jedna od neobičnih značajki Hurrenova pristupa je to što je ponekad tražio govornike da pročitaju objavljene tekstove na ovom jeziku te ih nakon toga prepričaju svojim riječima.
Ovi materijali nose neobičan problem. Lingvisti su navikli raditi s pisanim zapisima ranih stadija jezika pri čemu moraju upotrijebiti svoje filološke vještine kako bi razaznali govornu stvarnost koju ti pisani tekstovi odražavaju. Ova zbirka snimaka predstavlja suprotan problem: naši su povijesni materijali gotovo u cijelosti zvučni te je stoga prvi zadatak prenijeti ih u pisani oblik. Bez ovoga, materijali bi bili gotovo potpuno nepristupačni potencijalnim korisnicima. Hurrenova donacija uključuje i bilježnice s terenskog rada s pisanim materijalima koji odgovaraju snimkama, no one ne nude cjelovit pisani opis snimki. Mnogo je toga u početku bilo nejasno, no završena je prijeko potrebna preliminarna katalogizacija koja je uključivala sparivanje naracije na snimkama s transkribiranim materijalima te identificiranje govornika kao i njihovih dijalekata. Uspjeli smo sakupiti gotovo sve ove informacije, no to je iziskivalo vrlo brižno sparivanje bilježnica sa snimkama te s informacijama sadržanima na koricama originalnih kazeta i rola.
Nužno je predstaviti i sadržaj snimki, u obliku doslovnog prijevoda te sparenog s dijelovima snimaka na koje se odnosi (rečenicu po rečenicu). Snimke su vjerojatno lako razumljive samo izvornim govornicima. Snimke nepopraćene prijevodom bi mogle predstavljati problem čak i za mnoge ljude istro-rumunjskog podrijetla, što bi značilo da bi im značajni dio njihovog lingvističkog nasljeđa bio nedostupan.
Kako bi ove snimke mogli koristiti lingvisti i istro-rumunjska zajednica, morat će se uložiti značajan trud u prevođenje ovog materijala. Istro-rumunjski je vjerojatno najmanje istraženi živući romanski jezik te su stoga njegova fonologija, morfologija, sintaksa i leksikon od velikog zanimanja za sve lingviste, a posebno za one koji se bave romanskim jezicima. Neki od primjera lingvističkih noviteta u istro-rumunjskom su već identificirani u radovima kao što su Kovačec (1968), Hurren (1969), Sala (2013) te Maiden (2016). Pisani su zapisi stoga nezamjenjivi alat za rad s jezikom i analiziranje strukture lingvističkog materijala. Naravno, ovi će zapisi biti otvoreni kritikama i ispravkama kako drugi lingvisti budu radili na materijalima, no transkripcija koju mi planiramo napraviti trebala bi biti nezamjenjiv vodič kroz lingvističku analizu materijala.
Postoje tri posebno poznata objavljena istraživanja o istro-rumunjskom: Popovici (1909 -1914), Pușcariu (1906 - 1929) te Kovačec (1971, 1998). Hurren je također na temelju svog istraživanja 1999. napisao pregled gramatike koji nije objavljen. Od ovih istraživanja najvrjedniji i najdetaljniji opis jezika daje Pușcariu, koji svoje istraživanje temelji na tekstovima prikupljenima na prijelazu stoljeća. Za izravnu ilustraciju jezika, lingvisti su morali proučavati zbirke tekstova koje su prikupili Pușcariu ili Popovici. Postoje i druge zbirke tekstova, neke potječu čak iz sredine 19. stoljeća, no te većinom nisu popraćene dubljom lingvističkom analizom, kao npr. Cantemir (1959), čiji rad sadržava materijale prikupljene u ranim 1930-ima. Drugi važniji doprinosi zadnjih godina su lingvistički atlasi (Filipi, 2002 i Flora, 2003) te Neiescov rječnik (2011). Hurrenova zbirka predstavlja relativno nedavnu detaljnu i opsežnu ilustraciju jezika iz istro-rumunjskih sela te je zvučna, a ne pisana, i uključuje spontani diskurs i naraciju. Hurrenova je zbirka važna riznica informacija o jeziku i njegovim inačicama, od vremena druge polovice dvadesetog stoljeća kada je zajednica još uvijek imala tisuću pripadnika do vremena ogromnog pada populacije uzrokovanog emigracijom te predstavlja materijal kojem bi lingvisti koji se bave romanskim jezicima trebali imati pristup.
Osim otvaranja građe Taylorian knjižnice te stvaranja novih lingvističkih analiza temeljenih na prethodno nepoznatom materijalu, ISTROX posjeduje izvanredan potencijal da istraži lingvističko i kulturalno znanje preostalih istro-rumunjskih govornika širom svijeta. Do kraja projekta, svi će podaci koji su rezultat našeg istraživanja te svi ostali materijali koji su trenutno dio Hurrenovog nasljeđa biti postavljeni na internet i dostupni znanstvenoj zajednici te javnosti.
Dugoročno govoreći, naš će projekt uspostaviti važne temelje za Povijest istro-rumunjskog jezika. Cilj će ovog rada biti pokriti, na temelju svog objavljenog i neobjavljenog materijala, ne samo strukturalnu povijest jezika nego i ‘vanjsku’ povijest ovog jezika koja uključuje povijesno podrijetlo, migracije istro-rumunjskih govornika širom Balkana te pogotovo povijest njegovih govornika tijekom onoga što vjerojatno možemo nazvati umirućim desetljećem ovog jezika.
Vremenska crta projekta
Projekt ima dvije faze koje grubo odgovaraju dvama godinama u kojima se projekt provodi. Ostvarivanje ciljeva iz prve faze projekta bitan je uvjet za drugu fazu projekta.
Prva faza projekta, koja je započela u rujnu 2018., uključuje sljedeće zadatke:
- izradu detaljnog opisa i indeksa sadržaja zvučnih zapisa
- razdvajanje snimaka u koherentne isječke koji će se koristiti za lingvističku analizu
- izradu detaljnog opisa i indeksa sadržaja Hurrenovih bilježnica s terenskog rada te drugog materijala sadržanog u Hurrenovoj donaciji
- povezivanje pisanog materijala s zvučnim zapisima (npr. identificirali smo lingvističke upitnike na koje snimke odgovaraju kao i dijelove zvučnih zapisa koji su transkribirani ili prevedeni u bilježnicama)
- terenski rad u Hrvatskoj s ciljem pronalaska izvornih Hurrenovih govornika ili njihovih rođaka u svrhu dobivanja pristanka za korištenje fotografija i snimki za naše istraživanje i objavljivanje na internetu
- odabir i uređivanje dvoznačnih ili neobičnih dijelova snimki čija bi interpretacija mogla iziskivati pomoć istro-rumunjske zajednice
Druga faza projekta koja bi trebala početi u proljeće 2020. uključuje crowsourcing i interpretaciju lingvističkih podataka. Na posebno prilagođenu internetsku platformu, postavit ćemo zvučne zapise čije lingvističko značenje ili struktura nisu jasni ili su problematični te ćemo pozvati govornike istro-rumunjskog širom svijeta da nam pomognu interpretirati ih tako da nam daju svoje komentare ili odgovore na naša pitanja. Kako biste saznali više o ovom pogledajte Uključivanje Zajednice.
- Cantemir, T. (1959). Texte istroromâne. Bucharest: Editura Academiei.
- Filipi, G. (2002). Istrorumunjski lingvistički atlas. Atlasul lingvistic istroromân. Atlante linguistico istrorumeno. Pula: Znanstvena udruga Mediteran.
- Flora, R. (2003). Micul atlas lingvistic al graiurilor istroromâne (MALGI). Bucharest: Editura Academiei.
- Hurren, A. (1969). ‘Verbal aspect and archi-aspect in Istro-Romanian’. La Linguistique 2:59-90.
- Kovačec, A. (1968). ‘Observations sur les influences croates dans la grammaire istroroumaine’. La Linguistique 1:79-115.
- Kovačec, A. (1971). Descrierea istroromânei actuale. Bucharest: Editura Academiei.
- Kovačec, A. (1998). Istrorumunjsko-hrvatski rječnik (s gramatikom i tekstovima). Pula: Znanstvena udruga Mediteran.
- Maiden, M. (2016). 'Romanian, Istro-Romanian, Megleno-Romanian, and Aromanian'. In Ledgeway, A. and Maiden, M. (eds), The Oxford Guide to the Romance Languages. Oxford: OUP, 91-125.
- Neiescu, P. (2011-). Dicționarul dialectului istroromân. I. A–C (2011), II. Č–K (2015), III. L– Pința (2016). Bucharest: Editura Academiei.
- Popovici, I. (1909-1914). Dialectele române din Istria. I. Referinţele sociale şi gramatica (1914), II Texte şi glosar (1909). Halle a.d. S.
- Pușcariu, S. (1906-1929). Studii istroromâne (with M. Bartoli, A. Belulovici, A. Byhan). I. Texte (1906), II. Introducere – Gramatică – Caracterizarea dialectului istroromân (1926), III. Bibliografie critică – Listele lui Bartoli – Texte inedite – Note – Glosare (1929). Bucharest: Cultura Națională
- Sârbu, R. and Frațilă, V. (1998). Dialectul istroromân. Texte şi glosar. Timişoara: Editura Amarcord.