Hurrenovo nasljeđe

Tony (Antony) Hurren
Antony (Tony) Hurren

Tony (Anthony) Hurren je bio engleski lingvist kojeg je iznimno zanimao istro-rumunjski jezik. Rodio se u Nottinghamu 1933. gdje je pohađao srednju školu Nottingham. Nakon toga počinje studirati francuski i talijanski na Wadham koledžu u Oxfordu. Doktorski  rad naslova Lingvistički opis istro-rumunjskog završio je 1972. na Sveučilištu u Oxfordu (mi smo omogućili pristup toj tezi na platformi ORA - Oksfordskom istraživačkom arhivu). Predavao je lingvistiku na Oxfordu 1970-ih, a od 1977. radio je kao direktor Odsjeka za jezične studije na sveučilištu Lancaster Polytechnic. Od 1985. do 1997. bio je tajnik Društva Sveučilišta u Oxfordu. Objavio je nekoliko radova o istro-rumunjskom, od kojih su najistaknutiji oni o izvanrednom aspektualnom sustavu istro-rumunjskih glagola.

Tony Hurren umro je 2006. godine. Godine 2010. te 2017. njegova udovica gospođa Vera Hurren velikodušno je darovala Sveučilištu u Oxfordu veliku količinu neobjavljenog materijala koji je povezan uz njegovo istraživanje istro-rumunjskog jezika. Iznimno smo zahvalni gospođi Hurren ne samo na donaciji već i na neprekidnoj dobroti u odgovaranju na mnoštvo pitanja koja smo imali o njezinom mužu i njegovom radu. Gospođa Hurren također je doprinijela radu svog muža tako što ga je pratila na njegovom terenskom radu te je natipkala njegov doktorski rad.

Hurrrenovo nasljeđe uključuje:

  • oko 30 sati zvučnih zapisa (na rolama ili kazetama) koje je Hurren snimio u nekoliko istro-rumunjskih sela u ljeto 1966. i 1967.

Pripadaju dvama kategorijama:

  1. slobodna naracija (npr. narodne priče i bajke, uspomene iz djetinjstva, opisi seoskog života, lokalna zanimanja ili događanja)
  2. odgovori na raznovrsna pitanja o različitim fonološkim, gramatičkim i leksičkim pitanjima, kao i o različitostima između dva istro-rumunjska dijalekta
  • osam bilježnica s bilješkama s terenskog rada koje su prikupljene tijekom njegovih istraživačkih posjeta te sadržavaju transkripciju i/ili prijevode dijela zvučnog materijala, kao i lingvističke upitnike, informacije o govornicima i sudionicima itd.
  • uvezanu, još neobjavljenu gramatiku istro-rumunjskog (Istro-rumunjski: funkcionalna fonologija i gramatika, 1999) koju ćemo mi objaviti na internetskom arhivu ORA
  • Pedeset fotografija nastalih za vrijeme Hurrenovih istraživačkih posjeta (fotografije su kod nas na posudbi i skenirane su)
  • Raznovrsne bilješke i separate Hurrenovih radova o istro-rumunjskom jeziku

Govoreni istro-rumunjski gotovo da i nije zabilježen prije početka 20. stoljeća. Jezik se može bilježiti u pisanom ili zvučnom obliku, a većina onoga što postoji je u pisanom obliku. Zvučni su zapisi vrlo rijetki prije zadnjih desetljeća 20. stoljeća, zbog čega naš materijal iz 1960-ih čini većinu zabilježene povijesti jezika i njegovih govornika, od kojih su neki još živi.

U središtu je projekta lingvistička analiza zvučnog materijala. U kolikoj mjeri ovaj materijal potvrđuje ono što već znamo o istro-rumunjskom iz drugih izvora? Nudi li nova saznanja o strukturi i korištenju jezika? U kojoj se mjeri razlikuje od onoga što su drugi istraživači otkrili prije i poslije Hurrena? Čini li se drugačijim ondašnji jezik današnjim govornicima? Hurrenove su bilježnice vrlo koristan vodič kroz sadržaj snimaka jer predstavljaju u pisanom obliku lingvističke upitnike koji su korišteni te transkribiraju neke od snimaka. No, kako sav zvučni materijal nije opisan u bilježnicama koje imamo, mnoge informacije nedostaju te se pojavljuju zanimljive proturječnosti koje je potrebno objasniti, za što nam je potrebna pomoć modernih govornika jezika.